Godinama prije kao godinama poslije…
…Što je bilo prije, zaključak ili predgovor?
Na kraju je objavljeno, no je li zadnje napisano?
Danas, kada ovo pišem na kraju knjige, zbirke različitih tekstova koji sada već postaju arheo dokumenti, tragovi vremena arheolško-arhivskih iskapanja, službeni su dokumenti Republike Hrvatske, ili su tako nastajali.
Naslov knjiškog izdanja ”Sukcesija u doba secesije”, politički je podnaslov za Hrvatsku povijest, naročito dvadesetog, da ne velimo XX double cross stoljeća.
Sadržaj zbirke kronološki započinje do sada neobjavljeni dokument iz godine 2006. “Odgovori Ministarstva pravosuđa novinaru Daliboru Medvedoviću”…
…novinaru?
Pa jesam, surađivao sam u proizvodnji medijskih sadržaja, od Omladinskog radija / redakcije kulture, TV Studiju Luna – Film Zagreb, brojne kompanije, ASV 5, Alfa film, odjel za razvoji za Vjesnika, “Tele-V”, tjedne emisije emitrane na još eksperimentalnom trećem programu televizije – za mene je sve to bila samo proizvodnja programa.
Vrhunac, formulom skeča kao 1 smijeha, 2 publike, u reakciji na 3 umjetnički oblik, 4 neke potisnute tjeskobe… mogu reć da sam idejno formulirao i uveo živi smijeh u programe televizije, OTV, HRT… i to nije sve, jer snimanje pred publikom tada tek ulazi u modu, a koja se lu pravilu ako povlači pred nasnimljenim smijehom.
Istina je i da sam pet-šest godina tumarao po Hrvatskom radiju, praktično svim programima, a da o dramskom ne govorimo. Bolje ne.
Moje otisnute tekstove dalo bi se naći u NSK / nizu C, tjedniku Zora, Medixu i Harahvatiju, i upravo tu je tema bila ratna šteta. Zanimljiviji su tekstovi koje nisam objavio…
– ”Ali znate, to vam se sve dade izračunati!”
– sa stube haustora otmjene gradske zgrade na Zrinjevcu, tik do ulaza u podrumsku gostionicu “Tomislav”, doviknuo je u pozdrav, susjed Tanje Torbarine, osnivač tehničke akademije, profesor na tehnološkom fakultetu zagrebačkog sveučilišta , doktor znanosti Juraj Božičević i… bio je u pravu! Hvala mu na poticaju; procjene šteta rata: stradanja, razaranja, gubitaka i troškova obrane u vrijeme embarga, napravio je stručni tim pod vodstvom generala Slobodana Praljka, koji je to objavio u svojim knjigama, dostupnim na https://www.slobodanpraljak.com/.
Hvala njegovoj obitelji da taj važni spis izvod složene građe državne Komisije za utvrđivanja ratne štete, imamo na dohvat ruke.
Hvalu i zahvalu dugujem voditelju vladinog Ureda za sukcesiju, mr. Boži Marendiću, naš razgovor opisan je u “Iznimkama i posljedicama” a još je širi kontekst njegovih stručnih pisanih radova…
S pogledom na ‘Đamiju’ revidirali smo poznato iz objavljenih intervjua o radu ureda za sukcesiju, da bismo dogovorili aktivistički nastavak nakon godišnjeg odmora… kada, Gordana Milanković Kaleb javlja o smrti, danu komemoracije u Institutu za ekonomska istraživanja, u prisutnosti obitelji i kolega, više ministara i vodećih ekonomista tog vremena…
Tada se čitava priča odvrtjela na početne ideje.
Dramatizirajući tri priče Pavla Pavličića, svježe objavljene u “Republici” Matice Hrvatske, koje će kasnije ući u roman “Dixiland”, pisac se kao i mnogi stariji građani, sjetio drugog svjetskog rata, istih mjesta istih zločina… ponovilo se. Ali pojavila se tako i pukotina budućnosti, fantastična prilika da okrenemo pogled u drugome smjeru i prepoznamo parnice kao poslijeratne drame, jer uz potpisana primirja kapitulacije i proslave pobjeda, sporovi su dijaloška, dramska ratna budućnost.
S presudama nitko neće biti zadovoljan… Tragedija, znamo, to je ono kada su svi u pravu, otkrit će kako su prava polisa zaratila kontra prirodnih prava, i?
Sva moja pitanja institucijama o parnicama vodile su od ministarstava pravosuđa, vanjskih poslova i tada još europskh integracija, zastajala su po arhivima, da svi putevi odvedu Boži Marendiću.
“Pet pitanja s istim potpitanjem” uputio sam na adresu tog ureda, i izrazio podršku njegovom radu, da bih dobio kondicionirani razgovor, sa pripremljenom publiciranom i proaktanom građom.
Završni razgovor u Ministarstvu pravosuđa uz nazočnost mr. Gordana Markotića iz vladinog ureda za odnose sa sudovima u Hagu, vodila je tajnica ministarstva Snježana Bagić, odobrila je Odgovore… tada predstavnice ureda za sukcesiju Gordane Milanković Kaleb.
Otada još dvije godine trebalo je da započne proces na Međunarodnom sudu pravde. International Court Justice, kada se taj stalni sud u Hagu, odredio nadležnim za genocid.
Sedam godina kasnije tijekom veljače 2015. ICJ je donio presudu s mišljenjima sudaca, ovdje u obliku sažetka, radne verzije hrvatske strane. Srbija je podnijela protutužbu… Ovdje postoje u neskraćenom originalnom engleskom i francuskom obliku, savršenom za Umjetnu inteligenciju i Međumrežno mjesto web – stranice.
Tako će tiskana zbirka različitih tekstova objedinjenih kao “Sukcesija u doba secesije”, dobiti nove mogućnosti.
Namjera je informirati i prikupljati, objavljivati i nalaziti odgovore na institucionalnoj razini.
Hvala predsjednici vlade Jadranki Kosor, čiji je ured urudžbirao rad kao obrazloženje za zahtjev da se hrvatskim generalima procesa na Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu (ICTY) odgode kazne, do završetka procesa, jer “Iznimke i posljedice” upozoravale su na kontekst.
Hvala Ministarstvu pravosuđa koje je prihvatilo neke teze za razgovor i omogućilo posebne podatke, a moram naglasiti da ima snažan potencijal arhiva Ureda za sukcesiju, važne zbirke pravnih spisa Repubulike Hrvatske, pravne sljedbe države.
Na kraju zahvaljujem prvima u svim raspravama, svojim pučkoškolskim prijateljima preminulom inž. mr. Goranu Stefanovskom i prof. dr. Mladenu Juraku, na dinamičnim raspravama, upravo nemogućim dok se ne vidimo kako egzaktni elektrotehničar i matematičar raspravljaju drugačije od društvenjaka.
Hvala prof. dr. Vladimiru Bitiju pročelniku za Teoriju književnosti, uputu na IN/OUGHT derivaciju: može li se iz “JE” izvesti “TREBA DA”.
Kako je od presuda gdje su obeštećenja prepuštene državama prošlo više od deset godina, knjizi je nedostajalo poglavlje o sukcesiji u doba raspada, disolucije, secesije. Ovdje je druga situacija od pisane knjige i novi početak, medijski pogodan raspravi, kad misao iz razgovora postaje egida:
”Demokracija je pravo svakog građana na čitavu istinu” – mr. Božo Marendić